Afrodita (grč. Ἀφροδίτη) je grčka boginja lepote, čulne ljubavi i plodnosti. Značenje njenog imena je nepoznato, iako su drevni Grci verovali da se ono odnosi na penu. Veoma je moguće da je ovo verovanje došlo iz priče o Afroditinom rođenju.
Prema starijem predanju, koje je zastupao Homer, ona je kći Zevsa i Dione; a prema mlađem, kojeg se držao Hesiod, rođena je iz morske pene (ἀφρός) koja se stvorila kad je Kron bacio u more Uranove genitalije. Odmah po rođenju, izašla je iz mora na obalu ostrva Kipra. Otuda su joj i atributi: Ἀφρογενεια (rođena iz pene), Αναδυόμενη (koja se pomalja, izlazi), Κυπρογένεια (po Kipru rođena).[4][5]
U početku, Kiparska Afrodita najverovatnije da je bila boginja plodnosti, vrlo slična bliskoistočnoj boginji Ištar-Astarti. Došavši među Grke ona je personifikovana sa seksualnošću i bila usrdno obožavana kao univerzalna sila. Mnoga lokalna svetilišta posvećena njoj podignuta su širom kopnenog dela Grčke, a njeni kultovi varirali su različito od mesta do mesta. U nekim oblastima, Afrodita je bila smatrana čak boginjom rata, što je možda bio podsticaj za njeno udruživanje s Aresom, bogom rata.
Mnogo kasnije, u klasično doba, Afroditin kult je poprimio savremeno shvatanje prema kojem je ona nadležna za seksualnu privlačnost i ljubavno zadovoljstvo (τα Αφροδίσια).
Poreklo
Kada je reč o Afroditinom poreklu, postoje nejasnoće. Zvana je Ἀφρογενεια u nastojanju da joj se izvede poreklo od Urana koga je sin Kron kastrirao srpom i njegove genitalije bacio u more. Verovatno je da je potom ona nastala iz pene koja se stvorila oko genitalija koje su plutale po moru.
Ideja i kult boginje ljubavi koja se rađa iz mora potiče iz jugozapadne Azije, a u Grčku je prešao najverovatnije između 1200. i 900. p. n. e. posredstvom pomorskih trgovaca bakrom. To je zaključeno na osnovu brojnih njenih svetilišta na mnogim grčkim ostrvima nadomak obale Male Azije.
Mit o Afroditi kao potomku titana po svoj prilici se odnosi na boginju čiji je kult bio poštovan pre Grka. Došavši iz pravca severa, plemena iz kojih će se kasnije obrazovati Grci usvojili su je u olimpijsku porodicu proglasivši je kćerkom Zevsa i Dione.
Prvobitno je bila persifikovana kao stvaralačka moć prirode koja iz vlage rađa sve plodove na zemlji. Ali tog stranog obeležja je nestalo, ustupivši mesto onoj Afroditi koja se smatrala „nacionalnim“ božanstvom svih Grka.
Pošto se njen kult proširio po Sredozemlju, ona je svojevremeno poštovana i kao boginja koja obećava dobar put morem (Α. Ευπλοια).
Uloga
Za razliku od svoje rimske dvojnice Venere, sa kojom je poistovećivana, Afrodita nije bila samo boginja čulne ljubavi već i veza koje su održavale društveni život.[2] Svojom milinom, ljupkošću i lepotom nadmašila je sve ostale boginje; zato joj je Paris i dodelio zlatnu Eridinu zlatnu jabuku lepote. U njenoj pratnji su Hore, Harite, Pejto, Potos i Himer. U njenom skupocenom i šarenom pojasu ljupkosti skupljene su sve čarobne draži koje bi zanele i mudrog čoveka, ne isključujući ni samog Zevsa. Cela priroda oseća njenu neodoljivu moć i zbog toga su je prozvali „vladarkom“ (Βασιλεια Ρεγινα). Njenu moć iskusio je i Pigmalion, neosetljivi Narcis i lepi sicilijanski pastir Dafnis.
Ona daruje ljudima lepotu i ljubavnu sreću, pa je tako postala i boginja braka. Pošto brakom spaja narod u opštinu, poštovana je kao Πανδημοσ. Ali to ime je kasnije dobilo značenje obične, čulne ljubavi (kod Rimljana: popularis, vulgaris, vulgivaga). Iz tog razloga su zamišljali i jednu Afroditu Uraniju, kao boginju čiste, nebeske ljubavi. Smatrali su je još i boginjom mora (Γαληναιη, tj. „ona koja utišava more“).
Svojim ljubimcima darovala je svako dobro ovoga sveta: bogatstvo, moć, slavu, mada ti darovi nisu trajali dugo (v. Parisov sud, Adonis). U Ilijadi Afrodita je bila na strani Trojanaca, te je stoga uzela pod zaštitu naročito Parisa, Eneju i Hektora. Ali prilikom boja Diomed ju je ranio u ruku, i zbog toga je morala da se povuče na Olimp pomoću Arejevih kola kojim je upravljala Irida. Tom prilikom su joj se Atena i Hera izrugale, a Zevs ju je posavetovao da se ubuduće ne upušta u borbe.
Prema Odiseji, Afrodita je žena Hefestova, ali mu nije verna i u skladu s tim održava tajne ljubavne veze sa Arejem kojem je rodila Harmoniju, Erosa i Anterosa. Sem toga, rodila je sa Hermesom Hermafrodita, sa Dionisom Prijapa, sa Anhizom Eneju, sa Butom Erika. Upravo zbog njenih veza sa Arejem, smatrali su je i ratobornom boginjom koja voli da nosi ratničku opremu (Αρεια).
Helije, koji sve vidi, obavestio je Hefesta da ga supruga vara sa Arejem. Hefest je, iskoristivši nevidljivu mrežu koju je prebacio preko kreveta svoje supruge, ulovio ljubavnike, i pozvao sve olimpske bogove da se uvere u Afroditino neverstvo. Tek kada je Posejdon uzeo učešća u događaju, pristao je na to da oslobodi ljubavnike. Potom se postiđena Afrodita povukla na Kipar, a Arej u Trakiju.
Posle poraza Trojanaca, Afrodita je uspela da sačuva trojansku kraljevski lozu, omogućivši Anhisu, Eneji i Askaniju da izmaknu iz ognja Troje i nađu novu zemlju gde će se nastaniti (v. Anhis, Eneja). Na taj način je Afrodita postala zaštitnica Rima (v. Venera).